Onomad sam sklanjao zimsku garderobu. Pralo se i skladištilo za sledeću sezonu.
Prepipavajući po džepovima, nađem na jednoj staroj i zaboravljenoj košulji, papirić. Neka priznanica na 100 i kusur miliona. Valjda nešto plaćano, šta li...
Pitam se, što li sam uopšte čuvao to papirče?!? Biće da je bilo mnogo važno...
Razmišljajući o tome, što bi se u pesmi reklo "... i tako to krene, pa stignem u svatove njene...", razmotam ja lepo celu istoriju sadržaja svojih džepova, od kako pamtim pa do sad...
---
Kao klinac, po džepovima sam vukao igračke i priručne igračke. Klikeri, sličice, ponekad pikado, "pecke" (Pecke = praćka napravljena od deblje žice i gumice, municija od tanke žice savijene u obliku slova U. Pa kad nekog, sa pristojne daljine, zvizneš po nogama, da vidiš kako to ume da "pecne").
Dešavalo se da se tu nađe i parče gume, drveta, metala ili čega već, zanimljivog oblika i nikakve namene.
Novčanik? Šta je to?
---
Po polasku u osnovnu školu, uhvatio me neki "minimalizam", "zen", šta li već... Nisam nosio ništa.
U starijim razredima bilo bi nešto sitno love, uglavnom za užinu. Našao bi se i po koje papirno srdašce sa porukom "Volim te"... Ruku na srce, retko...
Novčanik nije postojao kao opicaja. Ajde beži tamo! Ko normalan nosi novčanik?!?
---
E, srednja škola je već nešto drugo. Propušilo se. Propilo se. Jurile se curice, a ponekad bi se i stizale. Razvio se neki "lični stil" - nešto što nije baš primereno tadašnjim godinama. Neki zavidnici su to umeli da ocene i kao "dekadentno-buržoaski" stil: sako, nikad patike, uglavnom pantalone "na ivicu" i slično... Ma, u stvari, sad znam da me je mrzela konkurencija, a tada mi uopšte nije bilo bitno...
Ubrzo se sadržaj džepova ustalio na: Penkalo, Kondomi, Upaljač. Često tabakera. Maramica u spoljnom, gornjem džepu sakoa... Retko, pljoska. Fazona radi.
Novčanik po potrebi, ako bi baš imalo da se nosi sitnina (mož' misliti da je u to vreme sitnina bila ozbiljnije platežno sredstvo).
--
Fakultet je malo izmenio sadržaj džepova: Penkalo i parče papira (Preferans se vrlo ozbiljno shvatao), Maramica, Upaljač, Tabakera, Novčanik, Kartica za telefon (Ne nije mobilni. Nekad se zvalo sa ulice, iz javnih govornica). Često Kondom.
A da se trošilo materijala, jeste.
A bivalo je tu i raznoraznih gluposti: Duvan za motanje, Rizla i još po nešto za motanje, puškice za ispit, nekakve potvrde o uplatama, stari rasporedi, beleške sa konsultacija, iskoriščene autobuske i vozne karte... Ma čudo jedno... trpaj samo i ne razmišljaj.
Doduše, sve se menjalo osim sadržaja novčanika. Uvek prazan namenskim sredstvima, ali zato uvek pun papirića sa zapisanim telefonima. Fiksnim, naravno. U to vreme, telefon si menjao kada promeniš stan. Mobilni? Nije ih baš nešto ni bilo... Vrlo često, na papiriću samo nažvrljan broj, bez imena. Pa ti sad vidi čiji je...
---
Posao.
Sadržaj se naprasno promenio. Maramica, Hemijska, Upaljač, Mobilni. Pakla po potrebi.
Novčanik uvek. Uglavnom bogat finansijskim sadržajem. Često i deviznim...
---
E, onda se baš, baš, odraslo. Ozbiljnije se radi. Obaveze stižu.
Džepovi uvek sadrže: Vizit kartice, Maramicu, Hemijsku, Upaljač, Mobilni.
Novčanik dobija novog stanara: Platne kartice...
---
Sadašnjost je... dobra? Možda. Za visi kako posmatraš. Cigarete se ostavljaju inteznivno, zauzvrat se intenzivno navikavam na glavobolju. Jebi ga, stari se...
Sada po džepovima nosim: Svoje Vizitke, Nešto-Protiv-Bolova (Kafetin ili onaj Jebem-Li-Ga-Kako-Se-Zove prašak protiv svih bolova), Maramice i Mobilni. U zimskim jaknama ide i plastična Kesa...
Digao sam ruke od olovaka, mobilni ima "Notes", "To-do", Reminder i Alarm, ma sve što ti treba...
Novčanik je sve puniji i puniji vizitkama, uglavnom tuđim, i platnim karticama...
---
Budućnost? Hmmm... kako stvari stoje, sve više i više mi se čini da je siva...
Vidim sebe, za koju dekadu godina, kako u džepu nosim papir sa Imenom, Prezimenom i Adresom... za svaki slučaj...
Možda neki GPS-tracker oko vrata... ko zna... ?
PS. A vi? Kako stojite sa sadržajem džepova? Menjaju li se sa godinama?
Prepipavajući po džepovima, nađem na jednoj staroj i zaboravljenoj košulji, papirić. Neka priznanica na 100 i kusur miliona. Valjda nešto plaćano, šta li...
Pitam se, što li sam uopšte čuvao to papirče?!? Biće da je bilo mnogo važno...
Razmišljajući o tome, što bi se u pesmi reklo "... i tako to krene, pa stignem u svatove njene...", razmotam ja lepo celu istoriju sadržaja svojih džepova, od kako pamtim pa do sad...
---
Kao klinac, po džepovima sam vukao igračke i priručne igračke. Klikeri, sličice, ponekad pikado, "pecke" (Pecke = praćka napravljena od deblje žice i gumice, municija od tanke žice savijene u obliku slova U. Pa kad nekog, sa pristojne daljine, zvizneš po nogama, da vidiš kako to ume da "pecne").
Dešavalo se da se tu nađe i parče gume, drveta, metala ili čega već, zanimljivog oblika i nikakve namene.
Novčanik? Šta je to?
---
Po polasku u osnovnu školu, uhvatio me neki "minimalizam", "zen", šta li već... Nisam nosio ništa.
U starijim razredima bilo bi nešto sitno love, uglavnom za užinu. Našao bi se i po koje papirno srdašce sa porukom "Volim te"... Ruku na srce, retko...
Novčanik nije postojao kao opicaja. Ajde beži tamo! Ko normalan nosi novčanik?!?
---
E, srednja škola je već nešto drugo. Propušilo se. Propilo se. Jurile se curice, a ponekad bi se i stizale. Razvio se neki "lični stil" - nešto što nije baš primereno tadašnjim godinama. Neki zavidnici su to umeli da ocene i kao "dekadentno-buržoaski" stil: sako, nikad patike, uglavnom pantalone "na ivicu" i slično... Ma, u stvari, sad znam da me je mrzela konkurencija, a tada mi uopšte nije bilo bitno...
Ubrzo se sadržaj džepova ustalio na: Penkalo, Kondomi, Upaljač. Često tabakera. Maramica u spoljnom, gornjem džepu sakoa... Retko, pljoska. Fazona radi.
Novčanik po potrebi, ako bi baš imalo da se nosi sitnina (mož' misliti da je u to vreme sitnina bila ozbiljnije platežno sredstvo).
--
Fakultet je malo izmenio sadržaj džepova: Penkalo i parče papira (Preferans se vrlo ozbiljno shvatao), Maramica, Upaljač, Tabakera, Novčanik, Kartica za telefon (Ne nije mobilni. Nekad se zvalo sa ulice, iz javnih govornica). Često Kondom.
A da se trošilo materijala, jeste.
A bivalo je tu i raznoraznih gluposti: Duvan za motanje, Rizla i još po nešto za motanje, puškice za ispit, nekakve potvrde o uplatama, stari rasporedi, beleške sa konsultacija, iskoriščene autobuske i vozne karte... Ma čudo jedno... trpaj samo i ne razmišljaj.
Doduše, sve se menjalo osim sadržaja novčanika. Uvek prazan namenskim sredstvima, ali zato uvek pun papirića sa zapisanim telefonima. Fiksnim, naravno. U to vreme, telefon si menjao kada promeniš stan. Mobilni? Nije ih baš nešto ni bilo... Vrlo često, na papiriću samo nažvrljan broj, bez imena. Pa ti sad vidi čiji je...
---
Posao.
Sadržaj se naprasno promenio. Maramica, Hemijska, Upaljač, Mobilni. Pakla po potrebi.
Novčanik uvek. Uglavnom bogat finansijskim sadržajem. Često i deviznim...
---
E, onda se baš, baš, odraslo. Ozbiljnije se radi. Obaveze stižu.
Džepovi uvek sadrže: Vizit kartice, Maramicu, Hemijsku, Upaljač, Mobilni.
Novčanik dobija novog stanara: Platne kartice...
---
Sadašnjost je... dobra? Možda. Za visi kako posmatraš. Cigarete se ostavljaju inteznivno, zauzvrat se intenzivno navikavam na glavobolju. Jebi ga, stari se...
Sada po džepovima nosim: Svoje Vizitke, Nešto-Protiv-Bolova (Kafetin ili onaj Jebem-Li-Ga-Kako-Se-Zove prašak protiv svih bolova), Maramice i Mobilni. U zimskim jaknama ide i plastična Kesa...
Digao sam ruke od olovaka, mobilni ima "Notes", "To-do", Reminder i Alarm, ma sve što ti treba...
Novčanik je sve puniji i puniji vizitkama, uglavnom tuđim, i platnim karticama...
---
Budućnost? Hmmm... kako stvari stoje, sve više i više mi se čini da je siva...
Vidim sebe, za koju dekadu godina, kako u džepu nosim papir sa Imenom, Prezimenom i Adresom... za svaki slučaj...
Možda neki GPS-tracker oko vrata... ko zna... ?
PS. A vi? Kako stojite sa sadržajem džepova? Menjaju li se sa godinama?
Twitter: Prati me
0 mišljenja na kontemplaciju:
Постави коментар