Onomad smo uveli ove moderne telefone. Provukli smo kroz naš WAN i "glas preko internet protogola" (namerno ne pišem kako treba jer su ovih dana u fazonu guglanja, pa da me ne nađu...).
Doduše, to je samo za lokalnu upotrebu. Obzirom da je moja firma locirana u više gradova, i da svaki grad ima svoje telefonske brojeve, ptt računi umeju da budu oho-ho... Pa, nekako logično je i bilo, da se malo "prištedi"...
O tome se pričalo skoro celu godinu unazad. I stalno je odlagano iz nekih nebuloznih tehničkih razloga (te nema dovoljno velikih svičeva, te treba da se dokonfigurišu ruteri, te nema odgovarajućih kablova, itd, itd) i konacno su se sve kockice sklopile. Kupili sve šta treba, nasetovali hardver, i... počinje muka.
Treba ubediti ljude da uzmu nove telefone! Za ne verovati! Neće da pristane niko da mu se da "veći, bolji, lepši" telefon!
Komentari su bili... onako... veseli:
- "Kakvi bre internati? Neću ti ja to!"
- "Šta? Pa da mi ne date da pričam k'o što ne date da skidam! Ne dolazi u obzir!"
- "Koje bre? Šta će mi to? Pa i ovaj ne koristim sve!"
- "Ja da pričam, a ono da izlazi tamo negde na inermatu! A jok!"
- "Nema šanse! I šta ja sa tim da radim? Pa vi, deco, stvarno niste normalni!"
- "A hoće li da bude neka obuka za korišćenje? A?"
- "Preko interneta da pričam?! Bež'te bre tamo! Jedva čujem i preko žice, a kamo li tako!"
- "A? Jok bre!"
- "Pa ja li u ove godine opet da učim nešto??? Ma ne mogu bre!"
- "Jel?!? Pa da ne mogu da podignem glavu od virusa?!? Ne dam!"
I stvarno, niko, ali niko nije hteo da pristane na zamenu.
Onda je usledio dril menadžerije. Ubeđeni su da je to izuzetno štedljiva rabota i da ćemo imati samo koristi od toga. I oni su propisali, uredno, obaveštenje (sa sve delovodnim brojem, arhiviranjem, i sl.) da svi moraju da omoguće zamenu telefona...
I bi dopis...
Zamenili smo dobar deo. Ima tome već nekih mesec dana. Sad su se svi već navikli, opustili, i postali stručnjaci:
- "Nešto zvoni k'o lud! Garant je virus! Kako da očistim virus?"
- "Daj forvardiraj mi taj poziv na sekond lokal!"
- "Logov'o sam se na drugi link, stavi poziv na hold!"
- "Ovaj OIP je baš dobar, sam si menjam šifre"
- "A što samo ja imam dva lokala kad svi imaju po tri line?!?"
- "Ja bih da ga programiram! Kako se to radi?"
- "Što meni proksi ne da da zovem? A? Znate li vi, bre, ko sam ja?"
- "Kako da promenim adresu? Ova mi se ne sviđa!"
- "Kako da pošaljem sms na fax?"
- "A što ne može da se forvardira broj na kuću?"
Moj lični favorit:
- "Ovi, bre, telefoni na internat, nisu uopšte loši... samo...teško sranje za podešavanje! Tolko opcija a slabo rade! Malo, malo pa moram da ga rebutam jer se nešto koči i ne radi kako sam ga podesio!"
---
Eh, zemljo Srbijo...
Doduše, to je samo za lokalnu upotrebu. Obzirom da je moja firma locirana u više gradova, i da svaki grad ima svoje telefonske brojeve, ptt računi umeju da budu oho-ho... Pa, nekako logično je i bilo, da se malo "prištedi"...
O tome se pričalo skoro celu godinu unazad. I stalno je odlagano iz nekih nebuloznih tehničkih razloga (te nema dovoljno velikih svičeva, te treba da se dokonfigurišu ruteri, te nema odgovarajućih kablova, itd, itd) i konacno su se sve kockice sklopile. Kupili sve šta treba, nasetovali hardver, i... počinje muka.
Treba ubediti ljude da uzmu nove telefone! Za ne verovati! Neće da pristane niko da mu se da "veći, bolji, lepši" telefon!
Komentari su bili... onako... veseli:
- "Kakvi bre internati? Neću ti ja to!"
- "Šta? Pa da mi ne date da pričam k'o što ne date da skidam! Ne dolazi u obzir!"
- "Koje bre? Šta će mi to? Pa i ovaj ne koristim sve!"
- "Ja da pričam, a ono da izlazi tamo negde na inermatu! A jok!"
- "Nema šanse! I šta ja sa tim da radim? Pa vi, deco, stvarno niste normalni!"
- "A hoće li da bude neka obuka za korišćenje? A?"
- "Preko interneta da pričam?! Bež'te bre tamo! Jedva čujem i preko žice, a kamo li tako!"
- "A? Jok bre!"
- "Pa ja li u ove godine opet da učim nešto??? Ma ne mogu bre!"
- "Jel?!? Pa da ne mogu da podignem glavu od virusa?!? Ne dam!"
I stvarno, niko, ali niko nije hteo da pristane na zamenu.
Onda je usledio dril menadžerije. Ubeđeni su da je to izuzetno štedljiva rabota i da ćemo imati samo koristi od toga. I oni su propisali, uredno, obaveštenje (sa sve delovodnim brojem, arhiviranjem, i sl.) da svi moraju da omoguće zamenu telefona...
I bi dopis...
Zamenili smo dobar deo. Ima tome već nekih mesec dana. Sad su se svi već navikli, opustili, i postali stručnjaci:
- "Nešto zvoni k'o lud! Garant je virus! Kako da očistim virus?"
- "Daj forvardiraj mi taj poziv na sekond lokal!"
- "Logov'o sam se na drugi link, stavi poziv na hold!"
- "Ovaj OIP je baš dobar, sam si menjam šifre"
- "A što samo ja imam dva lokala kad svi imaju po tri line?!?"
- "Ja bih da ga programiram! Kako se to radi?"
- "Što meni proksi ne da da zovem? A? Znate li vi, bre, ko sam ja?"
- "Kako da promenim adresu? Ova mi se ne sviđa!"
- "Kako da pošaljem sms na fax?"
- "A što ne može da se forvardira broj na kuću?"
Moj lični favorit:
- "Ovi, bre, telefoni na internat, nisu uopšte loši... samo...teško sranje za podešavanje! Tolko opcija a slabo rade! Malo, malo pa moram da ga rebutam jer se nešto koči i ne radi kako sam ga podesio!"
---
Eh, zemljo Srbijo...
Twitter: Prati me
1 mišljenja na kontemplaciju:
"Što meni proksi ne da da zovem? A? Znate li vi, bre, ko sam ja?"
loool :D
Постави коментар